|
PREDIZBORNI SPOTOVI HRVATSKIH STRANAKA
Èetvrtak, 25.10., Kino &TD, 23:00
Svi na (filmske) izbore
‘You can fool all the people some of the time, and some of the people all the time, but you cannot fool all the people all the time.’
Abraham Lincoln, odvjetnik i predsjednik USA (ubijen u kazalištu)
Definicija izbora stara je koliko i povijest demokracije. Izbori su proces kojima narod, odnosno graðani, biraju nosioce upravnih položaja. U slavenskim jezicima, kao i u politici, originalno znaèenje pojmova se pomaklo ka ’vladanju’ odnosno ’vlasti’, što je sve samo ne ishodište demokracije. Još je V. I. Lenjin prepoznao ubojitost sedme umjetnosti, procijenivši je kao najvažniju za ’nas’ (komuniste), pa æe filmovi i izbori u XX. stoljeæu uæi u zanimljivu i kompleksnu vrstu odnosa savršenih partnera i zakletih neprijatelja.
Program u okviru Zagreb Film Festivala moguæa je spoznaja, povijesna vertikala ili matrica za izlaz iz labirinta. Osim èinjenice da festival koincidira s aktualnim izborima u Republici Hrvatskoj, pa se ovakav program nameæe ne samo kao logièan i ažuran, nego i kao neka vrsta diskursa o tome kako filmski festivali nisu samo oaze eskapizma, nego vode dijalog s vremenom i sredinom u kojoj se dogaðaju.
Što, dakle, nudi program èiji sam ja, gle, selektor ili izbornik? Kao i svaki izbor, koji nije Sofijin izbor, više je od dileme, on je konaèan zbir moguæeg i željenog u zadanom vremenu i prostoru, baš kao i izbori sami. Jer na samom poèetku je bilo ponajviše Johna Forda, tradicionalista s izrazitim demokratskim nervom, koji na kraju nije ušao u kvotu filmskih izbora na festivalu. Mali broj naslova ipak otkriva ogromno žanrovsko bogatstvo, a naslovi zahvaæaju razdoblje od toèno šest desetljeæa, od 1946. do 2005.
’Na Izbore’ (1946.) Milana Katiæa, govori o vremenima ’æorave kutije’ kad se biralo izmeðu jedne i jedine moguæe opcije, ili kako bi matematika rekla, izbora nije ni bilo. Nešto kasnije u karijeri i životu Katiæ æe biti izabran da bude izbrisan, toènije da ode u mrak zaborava sa koreo-polit-baletom ’Tajna dvorca IB’, kad se biralo da se Staljinu kaže NE. Jer tko drukèije kaže, kleveæe i laže ... ili kako je veæ bio naslov tog velikog pop(ulistièkog) hita.
’Èetiri kilometra na sat’ (1956.) samo desetljeæe kasnije, pušta izbornu loptu na teren komedije. Gledajuæi ’Izbore u SAD-u’ (1968.), i Michael Moore bi nauèio da se povijest samo pozdravlja. ’Najbolji èovjek’ (1964.) Schaffnerov je reprezentativni primjer kako Hollywood iskorištava politiku, a ’Elections’ (2005) Jonnyja Toa briljantan je zapis, a rasni akcijski žanrovski film o istinskoj demokratskoj proceduri u okviru ultra nedemokratske organizacije kakve su hongkonške trijade, mafija dalekog Istoka. Matoševskim dikursom jedan u drugom ogledaju se ’Novo, novo vrijeme’ i ’Poludjeli ljudi’. Do sljedeæih izbora.
I na samom kraju, kao napor tima Daniela Rafaeliæa, koktel spotova nastalih za potrebe izbora u Hrvatskoj, koji u velikom broju potpisuju i znameniti filmaši.
Ova slagalica, filmski sudoku, gdje uvijek dobivate isti zbroj, po kojem god pravcu zbrajali, svodi se na to da s filmom ili bez njega, uvijek kad mislimo da biramo, najèešæe nemamo izbora.
Ipak, uvijek je pravi izbor, pogotovo u eri digitalne magije i primarne akumulacije cineplexa, napraviti izbor, i otiæi na projekciju filmova u okviru Zagreb Film Festivala na specijalni program posveæen izborima. Jer kao što nas uèe politièari, broji se svaki, pa i vaš glas, premda niste došli.
Dakle, vidimo se, zar ne? Ili, kao što bi rekao stari dobri Abe Lincoln: "Sve ljude možete zavarati neko vrijeme, neke ljude i sve vrijeme, ali ne možete baš sve ljude varati sve vrijeme." Ubijen je dok je gledao kazališnu predstavu. O njemu je John Ford snimio izvanredan film ’Young Mr. Lincoln', ali i dirljiv film o njegovom ubojici, glumcu Johnu Powersu Boothu ’The Prisoner of the Shark Island’ promovirajuæi osnovni princip demokracije da ona uopæe postoji samo kad postoji izbor izmeðu najmanje dva. Na grèkom ’dia’. Kao poèetak rijeèi dijalog.
Dinko Tucakoviæ, izbornik programa Izbori
|
